utorak, 10. ožujka 2015.

SŠŠI



                                  (fotka je posuđena odavde)

Te večeri smo bili doma budni zajedno. Zapravo, to je u zadnje vrijeme rijetka pojava. Jednostavno je takvo vrijeme; poslovi i suluda radna vremena nose svoje.
 Umorni, svalili smo se pred tv i pustili jednu epizodu Masterchefa Australia. Pobjednici jednog pressure testa su imali privilegiju privatnog sata sa jednim od najboljih pekara u Sidneyu, koji je radio ovo:





 Nisam skidao pogled sa slika koje su išle pred mojim očima i u glavi mi je odzvanjala samo legendarna rečenica Brada Pitta kao poručnika Alda Rainsa u filmu "Ingloriuos Bastards"... nakriviši usne i ja sam na tvrdoteksaškim naglaskom na glas rekao: "SŠŠI". 
Da to je to. To želim raditi. Osmjeh se razvukao od uha do uha. Kocka je bačena, odluka je donešena i znam da će to biti to...

Ovo jednostavno toskansko jelo i osjećaje koje ono budi u meni kao i odluke koje sam konačno donio najbolje mogu opisati riječima svoje omiljene talijanske pjesme:

Certe Notti la macchina è calda e dove ti porta lo decide lei. 
Certe notti la strada non conta e quello che conta è sentire che vai. 
Certe notti la radio che passa Neil Young sembra avere capito chi sei. 
Certe notti somigliano a un vizio che non voglio smettere, smettere mai. 

(Nekim noćima auto je topao i vozi te gdje je on odlučio ići.
  Nekim noćima nije važan put nego osjećaj da ideš.
  Nekim noćima radio koji pušta Neila Younga razumije tko si.
  Neke noći nalikuju poroku koji nikad, ali nikad ne želiš ostaviti.)



SCHIACCIATA CON L’UVA (TOSKANSKI KRUH SA GROŽĐEM)
(recept sam našao ovdje)



Iako se ova toskanska verzija foccacie radi u vrijeme berbe grožđa, uopće mi nije smetalo da ju napravim sada, 



tako da će vam za nju biti potrebno:

25 ml dobrog maslinovog ulja
1 grančica svježeg ružmarina
1 kg crvenog grožđa
450g glatkog brašna za kruh (tip 500)
1 paketić svježeg kvasca
500 g šećera
med (količina po želji)

 - zagrijte pećnicu na 180°C.
 - zagrijte ulje u koje ste stavili grančicu ružmarina ali pazite da ne prokuha pa ostavite da se  malo ohladi nakon čega maknite ružmarin
 - otopite kvasac u toploj vodi pa ga ulijte u brašno koje ste prethodno prosijali u veliku posudu
 - dobro sjedinite brašno i kvasac pa ulijte ulje i 4 žlice šećera
 - pomiješajte tijesto dok se ne skupi pa zamijesite glatko tijesto (8-10 minuta)
 - tijesto prebacite u nauljenu posudu i pokrite krpom pa stavite na toplo mjesto da se diže dok se barem ne udvostruči
 - dignuto tijesto podijelite na dva dijela. jedan dio razvaljajte u pravokutnik i prebacite na papir za pečenje.
 - pola grožđa utisnite u tijesto, izbodite svaku bobicu par puta sa nožem pa pospite sa šećerom
 - izvaljajte drugi dio tijesta u pravokutnik (malo manji od donjeg) i stavite preko donjeg sloja pa zatvorite krajeve između slojeva viškom donjeg sloja tijesta
 - pritisnite tijesto da zgnječite grožđe unutra pa na gornji sloj stavite ostatak grožđa koji ste ispikali s nožem i malo zgnječili u ruci  pa utisnite u tijesto
 - pospite šećerom i medom  i pecite na 180°C 40 minuta ili dok skroz ne pozlatni







Schiacciatu možete preliti domaćim sirupom od grožđa i vina

U manjoj zdjelici napravite sirup od šećera, crvenog vina i vode. Kratko izblendajte grožđe u blenderu i dodajte u sirup pa kuhajte na laganoj vatri dok se tekućina ne reducira.






Uživajte.
S.

utorak, 23. rujna 2014.

Četrnajsticom do sreće



Ima jedno posebno mjesto u mom gradu, tamo iznad Trga, prema Zvijezdi.
Volim subotom sjesti na bus do Glavnog, pa na četvorku do Draškovićeve i četrnajsticom do zelene kuće, pa pješke tih 500 metara do Sinkovićeve. Zamaknem iza ugla i tamo sam. Mjesto je to na kojem te ljudi dočekuju osmjehom. Taj dio je najbitniji. Taj osmjeh. Odmah znam da sam doma kad vidim taj osmjeh. To čarobno mjesto je Mali plac na Tavanu.


Hodočastim tamo već sigurno godinu i pol i svaki put se iznova izgubim u svim tim mirisima i okusima, napravljenima s ljubavlju. Prave ih ljudi koji poštuju i vole prirodno i prirodu.


 Tamo sam nabavio sadnicu rabarbare, pravi domaći nemaš-ga-kaj-vidjeti-al-je-za-umrijeti češnjak,  Alpinos ljute umake, konopljino ulje, sokiće, domaće tjestenine i med. Nađe se tamo i stvari za pojesti poput fantastičnih tartova i pita Gastrosadistice. Svašta finoga ima a i peseki su jako dobrodošli :-)










Ovu subotu sam kupio fantastičan Pelletov crni baba ganoush pa sam morao osmisliti i nešto prikladno za ispeći da ga imam na kaj namazati.

Naan (ko stvoren za mazanje)
(modificirao sam originalni recept odavde )




za 4 kruščića vam treba:

- pola paketića svježeg kvasca (oko 20 g)
- 10 ml mlakog mlijeka
- žličica šećera
- 300g glatkog brašna (tip 500)
- malo soli
- 1 dcl tekućeg jogurta
- 1 dcl suncokretovog ulja
- 50 g maslaca


Razmutite kvasac u mlakom mlijeku i dodajte žlicu brašna i žličicu šećera i ostavite na toplom da se kvasca digne.
Pomiješajte brašno, ulje, jogurt i sol i u to ulijte uzašli kvasac i mjesite 10tak minuta dok tijesto nije skroz elastično. Stavite tijesto u prostranu zdjelu i pokrijte direktno tijesto sa prozirnom folijom i ostavite pola sata da se diže. Dignuto tijesto malo razmijesite pa podijelite na 4 (ili 5 dijelova) i sa oklagijom razvaljajte, svejedno da li u okrugle ili trokutaste kurušćiće. Zagrijte maslac (ili ako imate ghee) i premažite kruščiće i pecite cca pola sata na 150.
I to je to.



Namažite nešto fino na Naan,
pustite ovo


i uživajte.

S.

p.s. ne zaboravite otići po osmjeh i fine stvari na Mali plac na Tavanu.

petak, 1. kolovoza 2014.

GOST NA BLOGU ILITI JA



Ovaj naslov će reći da me opet nije dugo bilo... 
Gladan sam a para malo.Plaća je tek za tjedan dana i krajnje je vrijeme za ozbiljnu kreativnost u prehrani. Nekako počinjem izbjegavati kupovni kruh jer sam shvatio da ga puno bacam. Dobro, ne bacam ga, nego ostavim u vrećici obješenog za kontejner, ali kužite poantu... Nije to lijepo i nekako si stalno govorim kako ću početi peći svoj kruh jer znam da njega uvijek pojedem.  I dok se spremam napraviti svoj starter prema Neveninom receptu, za sada će poslužiti i svježi kvasac, kojem btw, danas ističe rok.

Dok mijesim slušam muziku i misli mi lete prema nekim opcijama koje nam se otvaraju zadnjih dana i polako se kristalizira smjer kojim želim ići i za koji želim da ovaj blog ide.





Tijesto. Kruh, quichevi, galette, clafoutisi, kuhano i pečeno, shvaćam da me mješenje i miris tijesta uzbuđuje i smiruje u isto vrijeme. Odlučio sam peći. I odlučio sam dodati jednu novu dimenziju ovom blogu, ali o tome nekom drugom prilikom.
Bio sam gladan. Ispekao sam kruh. Zadovoljan sam. Dobar dan.

Kruh sa Grana Padanom i bosiljkom



svježi kvasac
žličica šećera
500 g glatkog  brašna (tip 500-550)
2 dcl mlake vode
vrećica ribanca ili Grana Padana ili parmezana
sušeni bosiljak
žlica bućinog ulja

Pomiješajte kvasac sa šećerom, žlicom brašna i i 1 dcl mlake vode, dobro razmutite, pokrijte tanjurom i stavite na toplo mjesto na 10tak minuta da se digne.
U brašno pospite prstohvat soli, Grana padano i bosiljak.Promiješajte ,napravite hrpicu pa u sredinu ulijte  kvasac. Zamijesite i polako dodajte vodu i mijesite. Kada tijesto bude ljepljivo, oblikujte kuglu pa zamotajte u prozirnu foliju i ostavite 20 minuta da se digne.
Na pobrašnjenoj podlozi premijesite tijesto, prstima napravite rupu u sredini i ulijte bućino ulje pa opet premijesite. Opet oblikujte kuglu, zamotajte u foliju i pustite da se opet odmori na 20 min.
Kad se tijesto odmorilo, oblikujte ga po želji i nožem zarežite x na vrhu. Stavite u zagrijanu pećnicu i pecite 30 min na 180 stupnjeva.  Da bi dobili extra hrskavu koricu, možete premazati  vrh mlijekom. Ili nemorate. Go wild.

Uživajte.
S.





četvrtak, 22. svibnja 2014.

Poplave!



Oni koji me poznaju, znaju da nisam nacionalist. Ne pušim priče o bogu, vjeri i naciji, nisam normalan i sprdam se sa svima a posebno sa "svojima". Ne pušim nogomet ni rukomet ni košarku i busanje u prsa o uspjesima "naših" sportaša. Moj nacionalizam se ogleda u poštivanju zakona,takvih kakvi jesu, plaćanju poreza i izlaženju na izbore. Stvar zbog koje sam zaista bio ponosan na svoju državu i pojedince u njoj  je vijest da su Hrvatski specijalci među prvima otišli pomoći ljudima u Obrenovcu. Ponosim se njima. Ponosim se svima nama koji su dali to što imaju za druge. I volonterima koji su otišli braniti nasipe kod Gunje i Slavonskog Broda i Županje. I pilotima helikoptera u Bosni. I volonterima koji skupljaju životinje na poplavljenim područjima. I svim volonterima Crvenog križa, Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, GSS-a, vojskama i policijama, OBIČNIM ljudima koji su pokazali da imaju srce. Bakama koje su od svoje bijedne penzije kupile dve paštete i kaladont i donijele u Crveni križ, I Kinezu u Sremskoj Mitrovici koji je dijelio čizme i govorio "nula dinala". I azilantima koji pomažu u razvrstavanju pomoći. I na klinca iz Samobora koji je dao svoju igračku za bezimenog prijatelja iz Slavonije. I na Bad Blue Boyse i Torcidu; na Delije i na Grobare.Hrvate, Srbe,Bosance, Makedonce, Albance, Crnogorce, Izraelce, Austrijance i Švabe.Na sve.
Ja sam dao ono malo što imam i jedino što još mogu dati je svoje vrijeme. S obzirom da za sad još uvijek radim, nudim svoj godišnji odmor odnosno tih dva-tri tjedna svog vremena, za raščišćavanje i izgradnju  na poplavljenim područjima. U kojoj god državi. Tko me treba, neka javi i doći ću.

Čuvajte se svi.

S.



nedjelja, 6. travnja 2014.

Želim...


Želim naučiti uživati u malim stvarima. Želim prestati biti pasivno-agresivni seronja. Želim prestati pušiti. Želim trčati. Želim biti jedan od onih čudaka koji voze bicikl 365 dana u godini. Želim se prestati osjećati bespomoćno. Želim biti kuhar. Želim više fotkati. Želim učiti nove stvari. Želim biti tu za druge.Želim provoditi više vremena sa psom. Želim inspirirati druge. Želim biti prijatelj. Želim biti kul sam sa sobom. Želim naučiti finski. Želim imati hrabrosti učiniti nešto dobro za druge. Želim prestati ovisi o tehnologiji. Želim prestati zaviditi ljudima.Želim stvarati. Želim se ne osjećati gnjevno.Želim ne odustati. Želim imati vjere u sebe. Želim biti dobar u nečemu.Želim prestati biti namčorasti cinik.Želim biti među ljudima.Želim uzgajati hranu. Želim se prestati bojati  24/7. Želim biti iskren. Želim jednom biti otac. Želim više čitati. Želim otvoriti tappas bar. Želim se prestati osjećati glupo dok ovo pišem. Želim se tetovirati. Želim prestati biti zavidan. Želim se zauzeti za sebe.Želim naučiti reći "pomozi mi". Želim pjevati. Želim oprostiti sam sebi svoje greške. Želim biti kakav sam mislio da ću biti kao klinac. Želim živjeti. Želim da ovo bude početak nečeg pozitivnog. Želim vježbati. Želim mir u duši.
Želim jednog dana pogledati ovaj post i reći sam sebi "uspio si".


Torta di pane
(Sirotinjski kolač od kruha. Ja sam stavio sve što sam u tom trenutku imao doma.)



Potrebno je:
pola bijelog kruha,starog 2-3 dana
1/2 l mlijeka
100 g šećera
1 vanilin šećer
čajna žličica ekstrakta vanilije
1 vrećica grožđica
1 dcl rakije
2 dcl višnjevače
5-6 grancereale keksa od kakaa
100 g tamne čokolade
2 jaja
100 g maslaca
naribana korica 1 limuna
žličica cimeta
50 g kakaa

Kruh narežite na kockice, prelijte mlijekom i ostavite pola sata da se upije.Prokuhajte grožđice u rakiji, ocijedite i ostavite da se ohlade. Kekse i čokolade potrgajte na manje komade. U namočeni kruh umiješajte  šećer, vanilin šećer, ekstrakt vanilije, grožđice, kekse, čokoladu,jaja, koricu limuna i cimet. Miješajte dok se ne dobije gušća masa. Ulijte višnjevaču i polako dodajte kakao te miješajte dok se dobro ne stopi.
Pecite u zagrijanoj pećnici na 190°C sat vremena.
Posipajte šećerom u prahu, čokoladnim mrvicama ili što već imate pri ruci.









Peace.
S.


<a href="http://www.bloglovin.com/blog/3907305/?claim=n8e7t99asx9">Follow my blog with Bloglovin</a>


utorak, 18. ožujka 2014.

Inside your head there's a record, that's playing, a song called Hold on


"...when
You're falling behind in this
Big blue world,

Oh you go to
Hold on, hold on
You got to hold on
Take my hand, I'm standing right here
You got to hold on..."


 Moj Cornbread (za 2 manja ili 1 veliki kruh)



1 svježi kvasac
400 g glatkog brašna
600 g kukuruzne krupice
1 žličica šećera
sol
5  dcl  mlake vode
2 režnja češnjaka
1,5 dcl konopljinog ulja
1 dcl mlijeka

Pomiješajte kvasac sa šećerom, 2 dcl mlake vode i 2 žlice brašna, promiješajte da se kvasac rastopi, pokrijte posudu i stavite na toplo mjesto da se kvasac digne.
Dok se kvasac diže, pomiješajte glatko brašno i kukuruznu krupicu i dodajte 2-3 prstohvata soli. 
Prstima oblikujte rupu u brašnu i u nju ulijte kvasac i mijesite tijesto dodavajući vodu po potrebi dok ne dobijete ljepljivu glatku masu. Oblikujte kuglu i omotajte folijom pa stavite u frižider na 20 min da se tijesto još digne.
Nakon što se tijesto diglo, Istisnite 2 režnja češnjaka kroz prešu za češnjak i dodajte u tijesto, promijesite pa napravite udubljenje u tijestu i dodajte konopljino ulje. Mijesite sve dok tijesto skroz ne upije ulje pa vratite u frižider na 20 minuta.
Tijesto podijelite na dva dijela i stavite u kalupe (ili oblikujte kruh i stavite u protvan obložen papirom za pečenje). Nožem zarežite dijagonalne rezove na gornjoj strani kruha i pecite 50 minuta na 200 °C u prethodno zagrijanoj pećnici. U pola pečenja izvadite kruh i premažite gornju stranu sa mlijekom pa vratite u pećnicu.






Pozdrav.
S.

subota, 1. veljače 2014.

Loom of the Land


Hladno mi je. Naravno, zima je. Uzimam deku i sjedam na fatboya leđima okrenut radijatoru. Laptop sam stavio kraj sebe, slušalice bubnuo na uši i šaflam pjesme po youtubu. "Kvragu, kako sam ja mogao zaboraviti ovu stvar????" ; "Jooooooj, ovo je fenomenalno! Odma ću si bukmarkirat!". " Pa TUUUU su mi one fotke koje sam tražio prije 6 mjeseci! Dete kreten!"
I onda naiđem na pjesmu koja budi uspomene na vrijeme kad sam bio mlađi i blesaviji. Koncert Walkaboutsa u Jabuci. Ili Aquariusu? Davno je to bilo. Bit će da je Aquarius. Jezero, cuga, blesavo studentsko upucavanje komadima i beskonačno raspravljanje o svemu i svačemu. Da li je nova klavijaturistica bolja od stare...najdraži album, kako je Carla hot...Chris i Carla sviraju Gainsboroughove "Bonnia&Clydea"...i ovo...


Malo sam se zgrijao, što od sjećanja a što od radijatora. I onda začujem neki zvuk. Isprva dalek i tih. Pa onda sve glasniji i glasniji... "kruuuuuuuuulj". Pa to sam ja. Vrijeme je da se nekaj stavi pod zub. trebam nekaj toplo i zasitno. Krumpir. I meso. I sir. Puno sira. I pjevanje iz sveg glasa.

Nostalgični Shepard's Pie




za 4 osobe:

1 kg krumpira
700 g mljevene junetine
300 g sira, ja sam stavio Goudu
1 luk
2 mrkve
1 mala konzerva graha
2 žlice milerama
malo sušenog origana i peršina
1 jaje
2 dcl mlijeka
2 puta 50 g maslaca
1 goveđa kocka za juhu
3 dcl mlake vode
2 žlice brašna
1 žlica koncentrata paradajza
sol i biber po okusu

Krumpir ogulite i narežite na kockice i stavite kuhati u hladnu posoljenu hladnu vodu.
Meso kratko prepržite na malo ulja i pa dodajte sitno rezani luk,mrkve naribane na kolutiće i ocijeđeni grah iz konzerve i pirjajte 10tak minuta. Za to vrijeme u ranjglici otopite 50g maslaca i dodajte brašno te miješajte dok se brašno ne rastopi pa dodajte goveđu kocku rastopljenu u vodi i koncentrat paradajza. zagrijet dobro i prelite po mesu i povrću i putite još par minuta da se krčka na laganoj vatri.
Za to vrijeme ocijedite krumpir (ako je skuhan) i napravite pire. Ja dodajem mlijeko,pola sira, maslac i mileram. Napravite jako kremasti pire. Meso stavite na dno keramičke ili vatrostalne posude i pravilno rasporedite ravnomjerno pokrije dno i na njega stavite pire i isto tako ravnomjerno razmažite po mesu, tako da sloj bude debeo oko 1 cm. Sa vilicom napravite brazde na pireu i naribajte ostatak sira. Pecite na 180°C 25min. Najbolje je dok je skroz vruće. Uz hladnu pivu. I dobru nostalgičnu muziku. Vjerujte mi ;-)






Jedna od stvari koje sam pronašao na prašnjavim i davno zaboravljenim kutcima svog hard diska su i ove fotke. Zima ponekad može biti lijepa.














Uživajte. U jelu. I nostalgiji.

S.