ponedjeljak, 7. listopada 2013.

IDEM U JUŽNU AUSTRALIJU!


Jesam vas opet, ha? Šala-mala. Ne selim se ja nikam, ali mi je ova gore pjesma poslužila kao inspiracija za ovo jelo. Prvu verziju  sam napravio prije nekoliko dana i svi vi koji me pratite na instagramu i na  fejsbuku mogli ste vidjeti najružniji cornish pasty ikada. Bio je nevjerojantno ukusan ali i nevjerojatno ružan. Tijesto mi se raspalo i popucalo i izgledao je grozno.Zato vam sada donosim...tantarantantan....pravu jesensku poslasticu, njegovo veličanstvo, jelo rudara i ribara, (a opet dovoljno dobro i za kraljeve) - svježe napravljen i poboljšan - Cornish pasty.


Toliko savršen u svojoj jednostavnosti, ultimativni comfort food za hladne i tmurne dane koji stižu i kad se poželite zavući u toplu kuću i otići mislima daleko...
Upravo jedno takvo mjesto mi pada na pamet dok slušam ove dečke kako pjevaju. Dečki se zovu Port Isaac's Fisherman's Friends i totalno sam se navukao na njihove shantye. 
I tako. Cornwall. Zašto baš Cornwall si sigurno mislite? Zašto ne Irska, Amerika ili neko drugo mjesto? Hm. Nikad me nisu privlačili tropski rajevi, užurbane košnice New Yorka, Londona ili Berlina; turistička mjesta i meke gdje su ljudi usmjereni samo na to kako da iz vas izvuku zadnji cent i gdje se prodaje generička kineska roba i gdje caruje loša hrana. Naravno, želio bi posjetiti poneko od tih mjesta, ali živjeti tamo...ne znam baš. Mene privlače mirni i dosadni predjeli, manja mjesta i sela, jednostavnost života, mir i tišina.
Cornwall je grofovija na krajnjem jugozapadu Engleske.Jedna od najmanjih i najrjeđe naseljenih grofovija. DA! To je to. Mjesto u kojem se mogu zamisliti. Kvragu, Cornwall. Poljoprivreda, rudnici kositra i ribari. Hellyea! Ne pitajte me zašto. Jednostavno me privlači. Prekrasna priroda, piva u pubu nakon posla, ribari i rudari. Postoji uzrečica koju su stanovnici Cornwalla govorili:  
"ne postoji rudnik u svijetu u koje nema barem jednog cornishmana". Upravo tako je nastao i pasty. Tijesto punjeno mesom i krumpirom koje su jeli rudari. Legenda kaže da se rub pastya zavijao iz dva razloga: da rudari imaju za što primiti pasty dok ga jedu sa zmazanim rukama i kad ga pojedu, upravo su taj rub ostavljali na podu rudnika da ga nađu mali ljudi koji žive u rudniku, a koji odlučuju o sreći i nesreći i tako si produže dobru sreću u poslu.



Za 4 pastya će vam trebati:

za tijesto-      100 g maslaca
                     200 g glatkog brašna
                     sol 
                     voda

za punjenje - 250 g junetine
                    2 srednja krumpira  
                    1 luk 
                    1 mrkva   
                    1 jaje

Hladni maslac izrežite na kockice i pomiješajte sa brašnom dok ne dobijete nešto nalik krušnim mrvicama.


 Dodajte prstohvat soli i otprilike 2 jušne žlice  hladne vode i pomiješajte dok se sve ne sjedini. Cilj je srednje tvrdo prhko tijesto, što znači da možete dodati još malo vode da ne bude pregnjecavo.


Tijesto dobro zamijesite i nakon toga zamotajte plastičnom folijom i stavite u frižider na 20 minuta da se ohladi.
Za to vrijeme sitno izrežite luk, krumpire ogulite i izrežite na kockice kao i mrkvu. Umjesto mrkve možete staviti i poriluk ili po originalnom receptu repu.

 Meso narežite na kockice i pomiješajte sa povrćem te dodajte soli i papra po želji.


Nakon što se tijesto ohladilo podijelite ga na dva dijela i stavite na papir za pečenje ili krpu pa razvaljajte tako da možete izrezati dva kruga koristeći tanjure srednje veličine.


Lagano izmutite vilicom jaje. Punjenje stavite u izrezani komad tijesta i premažite rubove jajetom.


  Koristeći papir presavinite tijesto tako da dobijete pogačicu pa spojite prstima oba ruba.


Ako ste spretniji sa tijestom, zavrnite rub da bude podebljan. Ako ste poput mene, samo spojite rube i vrhom drške noža utisnite crte po rubu i nadajte se da nitko neće primjetiti prevaru ;-)
Pecite 30-35 minuta na 150 °C pa podignite temperaturu na 220 °C i pecite još 10tak minuta ili dok ne porumeni.









p.s.  Potaknut nedavnim negativnostima koje sam viđao u blogosferi, a i drugdje, darujem vam jedinstvenu priliku da me vidite u onome što me urećuje - kuhanju. A dok kuham, ja pjevam. A kad pjevam, znači da sam sretan. A kad sam sretan, svijet i negativa u njemu ne postoji. I to je bit ovog bloga. To je bit svake one stvari koje itko radi zbog svog gušta. Možda je koncept foodbloga već passe (kao što sam imao prilike čuti), možda su moje fotke zapravo bezveze i recepti prejednostavni, dosadni i glupi. Možda. Ne znam. Ono što znam je da me te stvari usrećuju i ne štete nikome. I to je jedino bitno. Live and let live.


Pozdrav od mene i uživajte u onome što radite za svoj gušt, ma koliko god vas hejteri pljuvali.

S.


  

22 komentara:

  1. ja tako dugo nisam pisala - radi svega mogućeg što se izdogađalo zadnjih mjeseci i ljuta sam na sebe kao pas jer sam zapostavila ono što je meni bitno.
    jako bitno.
    i sad pokušavam upaliti motor, i krenuti ispočetka.

    koga briga jeli passe ili nije, kad nešto voliš onda ne može biti passe.
    i o kakvim se događajima radi? aj me prosvijetli :)

    Ovo izgleda prefino!
    i ja bih tako rado u cornwall. makar na mjesec dana.. :)
    nisi ni lud - izabrao si odlično mjesto! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da,vidio sam da te nema dugo na blogu.al to je tak sa svim tim micamacama...
      a događaji...hm...neke negativnosti koje ljudi prosipaju.da ne kvarimo sad pozitivu,ljudi su ljudi.nemožeš ugoditi svakome pa se onda treba truditi najviše ugoditi sebi :-)

      Izbriši
  2. Da znaš da sam sada gladna! Hehe, evo mog M, sedimo i balimo na fotke. :) Uglavnom, ne znam da li foodbloggeri više nisu IN, ali ja znam koje čitam i njih ću čitati uvek. Meni je san da posetim Severnu Karolinu što se tiče Amerike, a van nje, sva ribarska sela na britanskom ostrvu i naravno - Novi Zeland. Zato i kada putujemo, mi volimo da tražimo skrivene taverne i uživamo u lokalnoj hrani, kao i vinu/pivu. Odličan ti je recept, ali i oba videa. :D Prijatno i živelo srećno mesto!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. drago mi je da vam se sviđaju fotke.Pastyi su bili super ukusni i treba ih probati.
      A što se tiče putivanja,ja imam jednostavan moto: eat where locals eat.Posebno šljakeri.oni znaju di se najbolje jede.
      od mjesta koja bi volio posjetiti su sigurno Novi Zeland i Amsterdam.U americi me najviše privlači Caaajun country (uvijek zavlačim na taj keeeejđun,oponašajući hillbillije) tj, Louisianu zbog te fusion kuhinje i Mardi Gras mentaliteta.

      Izbriši
  3. izgleda ukusno .. i fotke su odlicne :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Gledam ja naslov i mislim si:" Pa kud sad ide, a nije me jos odveo na Hrelic?":D I evo, pasty recept objavljen i ispao je mrak! A za hejtere - moj blog je moja sreca. Zahvaljujuci njemu, dobila sam nove prijatelje. I ako su blogovi passe, sreca i frendovi nisu i zbog toga se isplati sve ovo sto radimo. A sad, mogli bi ti i ja nesto skupa skuhat, ja slatko, ti slano, a nase bolje polovice neka jedu :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bez brige,Hrelić ne ide nikamo i samo reci kad možeš i idemo :-)
      Drago mi je što sam vas upoznao i stvarno ste mi "sjele". Ima nekih food blogera koji mi i preko blogova nisu simpatični a onda ima i vas dvije,koje ste muy simpatico.:-)
      Hvala tebi i Lalici na poticaju da objavim pasty post i nemoj da ne kuhamo!!.Moramo se samo svi potrefiti za neki vikend.

      Izbriši
  5. Povedite i mene i Miljanaaaa:)
    Dobro, ja bih samo u posetu došla. To vreme englesko mi je malko previše sivo. ALi oduvek sam želela videti Cornwall, iz knjiga je zvučalo kao jedno tako dobro mesto!
    Sad kad sam te upoznala, nekako mi baš ideš uz pab, Englesku i ribare. Pevaš im i praviš pasty:)

    Divne fotke!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da corishwoman bakice vide moj pasty,vjerojatno bi umrle od smijeha ali uvijek ga mogu poboljšati :-)Slijedeći put kad ti i Miljan dođete čekat će vas friški ;-)
      A bogme,bit će i pjevanja :-)))

      Izbriši
  6. Obavezno probam! Fotke mrak! :) Htjela sam se očitovati i po pitanju ovog drugog, ali sam se predomislila jer je komentar ispao podugačak. Mislim da imam materijala za post. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Tadeja :-)
      znaš da uvijek ima budala koje pokušavaju kvariti ljudima veselje.Takve treba odmah staviti na ignore i pičit dalje po svome.

      Izbriši
  7. Super fotke i recept, jako zanimljivo! A ovo što se negativnosti tiče - nemam pojma o čemu pričaš, sad me sve zanima... u mojoj kuhinji je sve uvijek dobro i lijepo pa me se ništa drugo niti ne dotiče ;)

    OdgovoriIzbriši
  8. super ovo izgleda, junetina bude mekana? imam problem s tim mesom ako se ne kuha bar tri sata :D

    a po meni, pjevanje je lijek za sve ;)

    leeloo u sobičku

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Junetina se zapravo kuha u svom soku i u soku tog luka i bude gotova.Nije možda najnajmekše ali je bila taman po mom ukusu.
      i jedini način da vidiš jel po tvom je da probaš napraviti :-)

      Izbriši
  9. I ja volim takva mesta mnogo vise od tropskih plaza i velikih gradova... Ni hladnoća mi ne smeta...
    Fotografije su prelepe! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala ti :-)
      kao što rekoh, što manje ljudi i što je divlja i netaknutija priroda,to sam ja sretniji :-)

      Izbriši
  10. Prekrasno izgleda, mada je i meni ona prva fotka bila odlična! Javim kad isprobam ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. javi obavezno! i baš me zanima kako bi drugima ispao pasty :-)
      i hvalaaa!

      Izbriši
  11. Vec neko vreme pratim tvoj blog. Uzivam u tvojim slikama, receptima i pricama. I bas te vidim kao nekog boema, na mestima kakva si opisao. Ne poznajem te, ali preko ovakvog nacin komuniciranja mislim da ponekad mozes prodreti u neciju sustinu :) I hvala sto sam znam naziv ovih divnih djakonija. Dodji kod mene na EX YU blog party da i sa drugima podelis svoju inspiraciju. Veliki pozdrav iz Novog Sada

    OdgovoriIzbriši