Loom of the Land

Hladno mi je. Naravno, zima je. Uzimam deku i sjedam na fatboya leđima okrenut radijatoru. Laptop sam stavio kraj sebe, slušalice bubnuo na uši i šaflam pjesme po youtubu. "Kvragu, kako sam ja mogao zaboraviti ovu stvar????" ; "Jooooooj, ovo je fenomenalno! Odma ću si bukmarkirat!". " Pa TUUUU su mi one fotke koje sam tražio prije 6 mjeseci! Dete kreten!"
I onda naiđem na pjesmu koja budi uspomene na vrijeme kad sam bio mlađi i blesaviji. Koncert Walkaboutsa u Jabuci. Ili Aquariusu? Davno je to bilo. Bit će da je Aquarius. Jezero, cuga, blesavo studentsko upucavanje komadima i beskonačno raspravljanje o svemu i svačemu. Da li je nova klavijaturistica bolja od stare...najdraži album, kako je Carla hot...Chris i Carla sviraju Gainsboroughove "Bonnia&Clydea"...i ovo...

Malo sam se zgrijao, što od sjećanja a što od radijatora. I onda začujem neki zvuk. Isprva dalek i tih. Pa onda sve glasniji i glasniji... "kruuuuuuuuulj". Pa to sam ja. Vrijeme je da se nekaj stavi pod zub. trebam nekaj toplo i zasitno. Krumpir. I meso. I sir. Puno sira. I pjevanje iz sveg glasa.

Nostalgični Shepard's Pie

za 4 osobe:

1 kg krumpira
700 g mljevene junetine
300 g sira, ja sam stavio Goudu
1 luk
2 mrkve
1 mala konzerva graha
2 žlice milerama
malo sušenog origana i peršina
1 jaje
2 dcl mlijeka
2 puta 50 g maslaca
1 goveđa kocka za juhu
3 dcl mlake vode
2 žlice brašna
1 žlica koncentrata paradajza
sol i biber po okusu

Krumpir ogulite i narežite na kockice i stavite kuhati u hladnu posoljenu hladnu vodu.
Meso kratko prepržite na malo ulja i pa dodajte sitno rezani luk,mrkve naribane na kolutiće i ocijeđeni grah iz konzerve i pirjajte 10tak minuta. Za to vrijeme u ranjglici otopite 50g maslaca i dodajte brašno te miješajte dok se brašno ne rastopi pa dodajte goveđu kocku rastopljenu u vodi i koncentrat paradajza. zagrijet dobro i prelite po mesu i povrću i putite još par minuta da se krčka na laganoj vatri.
Za to vrijeme ocijedite krumpir (ako je skuhan) i napravite pire. Ja dodajem mlijeko,pola sira, maslac i mileram. Napravite jako kremasti pire. Meso stavite na dno keramičke ili vatrostalne posude i pravilno rasporedite ravnomjerno pokrije dno i na njega stavite pire i isto tako ravnomjerno razmažite po mesu, tako da sloj bude debeo oko 1 cm. Sa vilicom napravite brazde na pireu i naribajte ostatak sira. Pecite na 180°C 25min. Najbolje je dok je skroz vruće. Uz hladnu pivu. I dobru nostalgičnu muziku. Vjerujte mi ;-)

Jedna od stvari koje sam pronašao na prašnjavim i davno zaboravljenim kutcima svog hard diska su i ove fotke. Zima ponekad može biti lijepa.

Uživajte. U jelu. I nostalgiji.

S.

High Hopes

"Give me Help, give me Strength 
Give a soul a Night of fearless sleep 
Give me love, give me peace 
Don't you know these days you pay for everything 
Got high hopes"

Nakon napunjenih 36 godina, shvatio sam kako je najvažnije da imaš prave prijatelje. Nije važan broj, važno je da ih imaš i da su tu. Sve ostalo se plaća. I kao što gornji stih kaže, daju mi ljubav i mir i snagu. I to je najvažnije. I samo se možeš nadati da to nećeš iznevjeriti.

I zato, kad voliš svoje prijatelje, onda ih  skupiš sve zajedno i pokloniš im ultra-mega-giga-fenomenalnu tortu za svoj rođendan. E pa to se upravo dogodilo sinoć....Iako mi je rođendan bio prije tjedan dana, nekakva gripa me srušila u krevet pa nije bilo nikakvog tuluma. Zato je ovaj vikend bio savršen za to. Cuga je nabavljena, THE Torta je napravljena, baterija na fotiću napunjena a kartice ispražnjene...

Iako nisu svi bili prisutni (kako ljudi iz Zagreba, tako i ljudi koje poznam samo preko Instagrama i fejsa)  ovaj post kao i tortu posvećujem svojim prijateljima a posebno svojoj boljoj polovici bez koje, budimo realni, ove torte ne bi ni bilo.

Dragec The Dragon Red Velvet Cake
(originalni recept je posuđen odavde)

Za biskvit:
250g maslaca, zgrijanog na sobnu temperaturu
660g šećera
6 jaja
30ml prehrambene crvene boje
3 jušne žlice kakaa
375g oštrog brašna
250ml mlaćenice (buttermilk)
1 čajna žlićica ekstrakta vanilije
1/2 čajne žličice soli
1 čajna žličica sode bikarbone
1 čajna žličica bijelog octa

Za kremu:
500g svježeg sira (što kremastiji to bolji)
375g bijele čokolade
250g maslaca, zgrijanog na sobnu temperaturu.
Za kremu od maslaca:
250g maslaca na sobnoj temperaturi
400g šećera u prahu
6 jušne žlice mlijeka
1 čajna žličica ekstrakta vanilije

Za fondant:
900g šećera u prahu
100g fruktoze
20ml hladne vode (za fruktozu)
1 paketić želatine u prahu
50ml vode za želatinu
1 žlica glicerina

Postupak:
Zagrijte pećnicu na 170°C i namastite i pobrašnite kalupe za pečenje. Ja sam koristio dva kalupa i to 15cm i 25cm.
U zdjeli dobro mikserom izmješajte maslac i šećer. Dodajte jaja jedno po jedno, dobro mješajući poslije svakog ulivenog. Pomiješajte kakao i crvenu boju te dodajte u smjesu.
Nakon toga naizmjence dodajte mlaćenicu i brašno i na kraju ekstrakt vanilije.
Pomiješajte sodu bikarbonu i ocat te dodajte u smjesu i odmah miješajte ali pripazite da ne izmješate previše, tj. neka ostane kremasto.

Ulijte smjesu u kalube i pecite 25 min. Nakon toga pustite da se ohladi.
Dok se tijesto hladi, napravite kremu i to tako da na pari otopite bijelu čokoladu i pustite par minuta da se lagano ohladi. Dok se čokolada hladi, mikserom istucite sir da postane kremast te postupno dodajte čokoladu i omekšali maslac.
Izrežite biskvit na tri dijela i namažite kremu između svakog dijela i ostavite tortu na par sati u frižideru da se dobro ohladi i stisne.
Za oblaganje torte fondantom ćete trebati prvo napraviti jednostavnu kremu od maslaca (buttercream).

Buttercream:
Mikserom sjedinite šećer u prahu i maslac i dodajte mlijeko i vaniliju.
Kremu ravnomjerno i  nanesite na tortu i dobro zagladite.

Fondant:

U veliku zdjelu stavite 600g prosijanog šećera, pomiješajte želatinu i 50ml hladne vode te ostavite da nabubri. U lončiću na laganoj vatri otopite fruktozu i 20ml vode dok ne dobijete sirup. U sirup dodati želatinu i miješajte dok se želatina skroz ne otopi (ne smije zakipjeti!). Maknite sa vatre i u sirup dodajte 1 žlicu glicerina te dobro promiješajte. Ulijte sirup u zdjelu sa šećerom i miješajte te postupno dodajte ostatak šećera dok ne dobijete dovoljno elsatičnu ali ne previše ljepljivu smjesu koju zatim prebacite na radnu površinu.
Za boje i toniranje je Nicky koristila jestive boje.

Dakle, tortu sam ispekao ja ali je za konačni look cijele torte apsolutno zaslužna moja bolja polovica tako da ćete za sva pitanja vezana uz Drageca The Dragona morati kontaktirati NickyBlack :-)

That's it.
Još jednom, my friends are the best i nadam se da vam je torta bila dobra :-)
Uživajte.

S.

4:37

Jeste li se ikada probudili sa pjesmom "u ušima"? Ako jeste, onda znate o čemu pričam.Ako niste, nadam se da budete. Meni se to često događa, i događa mi da mi pjesma s kojom sam se probudio odredi generalni ton dana.
Jutros sam se probudio i prije budilice.
4:37. I znao sam da će biti dobar dan. Stavljam kavu, mazim mačku, perem zube i pjevušim Viva La Vida. A čak i nisam toliki fan Coldplaya. I bit će ovo dobar dan.

Na poslu puno malih stvari koje se pokopile, čisto da se teče glatko, "ko po špagi", bus dolazi odmah, nađem dobar časopis za čitanje na kavi...dobar dan.
Odmah imam volje i za pisanje i fotkanje i nema veze kaj nema više dnevnog svjetla. Hej, pa duga ekspozicija čini čuda. Fotki je malo al nema veze. Na njima je nešto fino i želim to podijeliti s vama.

Zapečena vratina sa bijelim grahom i češnjakom. (Originalni recept je od Donne Hay, ali ja više volim svinjetinu od junetine)

Za grah:
konzerva bijelog graha cca. 400g
grančica ružmarina
1 cijeli češnjak
1 dcl maslinovog ulja
sok pola limuna
žličica hrena iz staklenke

Za odreske:
4 odreska svinjske vratine
manja glavica salate (kristalke) ili pakirana rikola
suhe brusnice
žlica šećera


Grah ocijedite i dobro isperite. Na maslinovom ulju kratko popržite sitno narezani češnjak, listiće ružmarina dok i dodajte grah. Pržite na laganoj vatri dok se dobro ne ugrije pa dodajte hren i limunov sok. Zagrijavajte par minuta pa ostavite na toplom.

Odreske posolite i poparite i pecite 7-8 minuta sa svake strane na gril tavi na jakoj vatri. kada budu gotovi,  ostavite 15-tak minuta da se meso odmori i za to vrijeme ulijte u tavu 1 dcl vode i žlicu šećera, promiješajte da se šećer otopi i dodajte brusnice. Pržite ih 3-4 minute ili dok se skroz ne karameliziraju.

Servirajte meso na listu salate i na njega stavite topli grah i karamelizirane brusnice.

Uživajte.
S.

Antinovogodišnja odluka

Prošla je još jedna godina. I došla nova. U jeku novogodišnjih odluka i poplave "novih ja" oko mene, po prvi puta sam  i ja sastavio listu novogodišnjih rezolucija. Želite čuti? Kratka je, precizna  i glasi:
1. "radi što te čini sretnim"
2. "ne budi seronja"
Točka.

Zato danas donosim nešto fino a što me učinilo sretnim.  Dva sata sam namještao kadrove i pimplao i konačno me lupilo! Pljas! Nemoraju fotke biti savršene i to u tolikoj mjeri da me strah fotkati. Bitno da ih ima i da je na njima nešto fino.I to je to.
I vama želim da vam ova godina bude jednostavno najbolja.
Zato evo. Jastučići sa čokoladom i cimetom Donne Hay. Savršeni za bljutave zimske večeri.

(U originalu, Donna Hay koristi već kupljeno tijesto za wonton. Budući da živim tu di živim, tijesto za wonton nemogu nabaviti, pa će biti dobro i tijesto za savijače.)
Dakle, za 16 jastučića potrebno vam je
4 lista tijesta za savijače
100g maslaca
1 žlica šećera
1 žlica cimeta u prahu
čokolada, što tamnija to bolja.

Zagrijte pećnicu na 180 °C. Maslac rastopite u ranjglici i tijesto narežite na kvadrate cca. 5x5 cm. Čini  mi se da je tijesto za wonton svježe tijesto i to tjestenina, da se ovo tijesto ne potrga trebat će vam dva sloja tijesta za savijače za svaki jastučić. Ja sam premazao donji sloj sa rastopljenim maslacem pa na njega stavio gornji sloj i onda na to kockicu čokolade. Rubove premažite sa maslacem i spojite. Složite na papir za pečenje, premažite sa preostalim maslacem i pospite sa prethodno umješanom kombinacijom šećera i cimeta u prahu. Pecite 8-10 minuta ili dok tijesto ne pozlati.
Et voila!

Uživajte.
S.

p.s.

mislili ste da će ovo proći bez pjesme? ;-)

IDEM U JUŽNU AUSTRALIJU!

Jesam vas opet, ha? Šala-mala. Ne selim se ja nikam, ali mi je ova gore pjesma poslužila kao inspiracija za ovo jelo. Prvu verziju  sam napravio prije nekoliko dana i svi vi koji me pratite na instagramu i na  fejsbuku mogli ste vidjeti najružniji cornish pasty ikada. Bio je nevjerojantno ukusan ali i nevjerojatno ružan. Tijesto mi se raspalo i popucalo i izgledao je grozno.Zato vam sada donosim...tantarantantan....pravu jesensku poslasticu, njegovo veličanstvo, jelo rudara i ribara, (a opet dovoljno dobro i za kraljeve) - svježe napravljen i poboljšan - Cornish pasty.

Toliko savršen u svojoj jednostavnosti, ultimativni comfort food za hladne i tmurne dane koji stižu i kad se poželite zavući u toplu kuću i otići mislima daleko...

Upravo jedno takvo mjesto mi pada na pamet dok slušam ove dečke kako pjevaju. Dečki se zovu Port Isaac's Fisherman's Friends i totalno sam se navukao na njihove shantye. 

I tako. Cornwall. Zašto baš Cornwall si sigurno mislite? Zašto ne Irska, Amerika ili neko drugo mjesto? Hm. Nikad me nisu privlačili tropski rajevi, užurbane košnice New Yorka, Londona ili Berlina; turistička mjesta i meke gdje su ljudi usmjereni samo na to kako da iz vas izvuku zadnji cent i gdje se prodaje generička kineska roba i gdje caruje loša hrana. Naravno, želio bi posjetiti poneko od tih mjesta, ali živjeti tamo...ne znam baš. Mene privlače mirni i dosadni predjeli, manja mjesta i sela, jednostavnost života, mir i tišina.

Cornwall je grofovija na krajnjem jugozapadu Engleske.Jedna od najmanjih i najrjeđe naseljenih grofovija. DA! To je to. Mjesto u kojem se mogu zamisliti. Kvragu, Cornwall. Poljoprivreda, rudnici kositra i ribari. Hellyea! Ne pitajte me zašto. Jednostavno me privlači. Prekrasna priroda, piva u pubu nakon posla, ribari i rudari. Postoji uzrečica koju su stanovnici Cornwalla govorili:  

"ne postoji rudnik u svijetu u koje nema barem jednog cornishmana". Upravo tako je nastao i pasty. Tijesto punjeno mesom i krumpirom koje su jeli rudari. Legenda kaže da se rub pastya zavijao iz dva razloga: da rudari imaju za što primiti pasty dok ga jedu sa zmazanim rukama i kad ga pojedu, upravo su taj rub ostavljali na podu rudnika da ga nađu mali ljudi koji žive u rudniku, a koji odlučuju o sreći i nesreći i tako si produže dobru sreću u poslu.

Za 4 pastya će vam trebati:

za tijesto-      100 g maslaca

                     200 g glatkog brašna

                     sol 

                     voda

za punjenje - 250 g junetine

                    2 srednja krumpira  

                    1 luk 

                    1 mrkva   

                    1 jaje

Hladni maslac izrežite na kockice i pomiješajte sa brašnom dok ne dobijete nešto nalik krušnim mrvicama.

 Dodajte prstohvat soli i otprilike 2 jušne žlice  hladne vode i pomiješajte dok se sve ne sjedini. Cilj je srednje tvrdo prhko tijesto, što znači da možete dodati još malo vode da ne bude pregnjecavo.

Tijesto dobro zamijesite i nakon toga zamotajte plastičnom folijom i stavite u frižider na 20 minuta da se ohladi.

Za to vrijeme sitno izrežite luk, krumpire ogulite i izrežite na kockice kao i mrkvu. Umjesto mrkve možete staviti i poriluk ili po originalnom receptu repu.

 Meso narežite na kockice i pomiješajte sa povrćem te dodajte soli i papra po želji.

Nakon što se tijesto ohladilo podijelite ga na dva dijela i stavite na papir za pečenje ili krpu pa razvaljajte tako da možete izrezati dva kruga koristeći tanjure srednje veličine.

Lagano izmutite vilicom jaje. Punjenje stavite u izrezani komad tijesta i premažite rubove jajetom.

  Koristeći papir presavinite tijesto tako da dobijete pogačicu pa spojite prstima oba ruba.

Ako ste spretniji sa tijestom, zavrnite rub da bude podebljan. Ako ste poput mene, samo spojite rube i vrhom drške noža utisnite crte po rubu i nadajte se da nitko neće primjetiti prevaru ;-)

Pecite 30-35 minuta na 150 °C pa podignite temperaturu na 220 °C i pecite još 10tak minuta ili dok ne porumeni.

p.s.  Potaknut nedavnim negativnostima koje sam viđao u blogosferi, a i drugdje, darujem vam jedinstvenu priliku da me vidite u onome što me urećuje - kuhanju. A dok kuham, ja pjevam. A kad pjevam, znači da sam sretan. A kad sam sretan, svijet i negativa u njemu ne postoji. I to je bit ovog bloga. To je bit svake one stvari koje itko radi zbog svog gušta. Možda je koncept foodbloga već passe (kao što sam imao prilike čuti), možda su moje fotke zapravo bezveze i recepti prejednostavni, dosadni i glupi. Možda. Ne znam. Ono što znam je da me te stvari usrećuju i ne štete nikome. I to je jedino bitno. Live and let live.

Pozdrav od mene i uživajte u onome što radite za svoj gušt, ma koliko god vas hejteri pljuvali.

S.